Mi smo na korak do novog hladnog rata

Koji je vaš stav glede ''zakona Magnitskog''?

Stephen Cohen: Njegov sam protivnik. I evo zašto. Mi smo na samo dva koraka od novog ''hladnog rata''. Prvi korak je prihvaćanje ''zakona Magnitskog''. Drugi je postrojavanje sistema proturaketne obrane SAD-a pored samih granica Rusije. Što je zapravo ''zakon Magnitskog''? Amerika, koja je navukla sudsku mantiju, namjerava odlučivati što je dobro a što loše unutar Rusije. A za to nema nikakvih pravnih temelja, sve određuje ideologija. Amerika misli da ima pravo diktirati volju Rusije te je podučavati građanskoj slobodi. Iako, vjerujte mi, teže je dobiti dozvolu za održavanje uličnih manifestacije u Chicagu nego u Moskvi.U skladu s Ustavom SAD-a, Kongres ima važnu riječ u vanjskoj politici. Iako se ta riječ nije čula od vremena rata u Vijetnamu. Na Kapitolu samo tiskaju odluke administracije. Želite ratovati u Iraku? Izvolite. Želite započeti rat u Afganistanu? Neka bude! Zapravo, Kongres je prestao inicirati vanjskopolitičke akcije. I eto zbog tog što je predsjednik Obama na sve načine kočio ''zakon Magnitskog'', niz zakonodavaca u objema palačama Kongresa preuzeli su na sebe inicijativu da stave Bijelu kuću pred gotov čin. I sad kongresmeni žele u Rusiji raskrinkavati ''loše dečke'' te ih kažnjavati. Čista ludost koja podsjeća na agresivno ponašanje jako pijane rulje. Osveta koja je uzdignuta na nivo pravosuđa.

No zar Kongres neće ozbiljno analizirati sve prijedloge o uvrštavanju konkretnih lica na ''listu Magnitskog''?

Stephen Cohen: Čisto sumnjam. Gledajte, dozvolu za ulazak u SAD daje Državno tajništvo Sjedinjenih Američkih Država, sva vizna politika je u njegovim rukama. U nadležnosti Državnog tajništva je pravljenje ''crne liste'' lica kojima nije dopušten ulazak u SAD. Kao osnova za tu listu obično služi kriminalna prošlost, pri čemu, treba otvoreno reći, daleko od toga da se radi o provjerenim činjenicama, to su uglavnom samo nagađanja. Ta se praksa ne tiče samo Rusije, nego i ostalih država svijeta. U Državnom tajništvu postoji odjel za organizirani kriminal, rade njihovi američki stručnjaci no i drugi koji su vrbovani iz ostalih zemalja. Ta praksa nije uvijek učinkovita, no ona funkcionira . Kako će taj isti posao obavljati zakonodavci? Koliko su oni kompetentni? Većina kongresmena su provincijalci, nikad nisu putovali van države, mnogi od njih nemaju ni putovnicu (u SAD-u putovnica je neophodna samo za izlazak iz države, vozačku dozvolu obično koriste kao osobnu iskaznicu – O. S.). O međunarodnim stvarima imaju sasvim nejasne predodžbe, a o Rusiji znaju samo to da je Putin loš dečko.       

Koliko je legitiman ''zakon Magnitskog''?

Stephen Cohen: O kakvoj legitimnosti se može govoriti, ako se pretpostavlja da se kažnjavaju djeca i drugi bliži rođaci koji se nalaze na listi? Recimo, vi ste oligarh kompromitiran korupcijom, a pretpostavimo da vaš sin radi kao programer u Silicijskoj dolini. Što to znači? Da će vašeg sina deportirati iz Amerike, a njegove bankovne račune zamrznuti? Pa zar to liči na pravosuđe? Koliko se ja sjećam, Kongres nikad prije nije donosio takve zakone. Sankcije protiv države-odmetnika provodi Državno tajništvo, a ne Kongres. Ne isključujem mogućnost da se prihvaćanjem ''zakona Magnitskog'', koje je odobrio zakonodavni a ne izvršni organ, narušava princip trodiobe vlasti.  

Što mislite o nedavno ukinutom Jackson-Vanik amandmanu? On je ipak postojao jako dugo, od 1974. godine, no čini se da u posljednje vrijeme nije jako utjecao na odnose Amerike i Rusije.

Stephen Cohen: Pa bolje bi bilo da su ga sačuvali... Iako je bio na snazi, amandman je bio bezazlen. Bijela kuća imala je pravo svake godine ga zamrznuti. Što su predsjednici i radili tijekom posljednjih dvadeset godina. ''Zakon Magnitskog'' nije baš po volji predsjednicima. Njega se mora izvršavati.

Što mislite kako će to izgledati?

Stephen Cohen: Oko ''zakona Magnitskog'' bujno cvjetaju lobističke grupe i svemoguće intrige. Grupa Mihaila Hodorkovskog je svakako jedna od najočiglednijih lobističkih struktura. Kod Borisa Nemcova, čovjeka koji ima dobre veze u SAD-u, postoji već, uvjeren sam, lista lica koju će predložiti Kongresu. Te će grupe plesati kola oko ključnih zakonodavaca, šapćući im u uho koga treba od ''loših Rusa'' kazniti. Oligarhijski klanovi, elitni krugovi s unutrašnjim između sebe razmiricama koristit će lobiranje kako bi poravnali račune i podmetnuli nogu konkurentu, oteli vlasništvo pojedinog konkurenta na području SAD-a. Dovoljno je imati uho na koje se može utjecati i konkurentske pozicije se mogu ozbiljno uzdrmati.  

Ali ipak je potrebno podastrijeti kriminalne, korupcijske dokaze, činjenice da su prekršena ljudska prava?

Stephen Cohen: Ma kakvi dokazi?! To je čisto politički prijedlog zakona! Pa vi već dovoljno dugo živite u SAD-u da biste razumjeli: ovdje ideologija kontrolira sve što se tiče Rusije, i to baš oni stereotipi hladnog rata. Zar vi mislite da će kongresmeni otići u Rusiju i proučavati postoje li osnove za uvrštavanje ovog ili onog činovnika u ''listu Magnitskog''? Naravno da ne. Recimo da će ulogu stučnjaka odigrati Freedom House (organizacija za zaštitu ljudskih prava koje je subvencionirana od strane vlade SAD-a – O. S.). Sjećam se samo jedne organizacije, koja je u sličnoj situaciji vrlo dostojno obavljala taj posao. To je odjel za istraživanje ratnih zločina pri Ministarstvu pravosuđa SAD-a. Tamo su radili iskusni pravnici, koji su tražili nacističke zločince i, pronašavši ih, dovodili čitavu stvar na sud. Svaka stvar detaljno se pripremala godinama, oni su putovali kako bi pronašli dokaze u Njemačku, Poljsku, druge zemlje. Ovdje ni izbliza neće biti tako nešto. A ako vas netko uvjerava u suprotno, samo dajte, vjerujte u bajke ako želite!

Možete li predvidjeti kako će se razvijati ''zakon Magnitskog''?   

Stephen Cohen: Neizbježno će doći do gubitka kontrole nad zakonom. Ljudska prava se mogu tumačiti jako široko. Nije prošlo puno otkad je Mihail Prohorov predložio da se ozakoni mogućnost povećanja radnog tjedna na 60 sati. U UN-u se takve inicijative kvalificiraju kao veliko narušavanje prava radnika. Pa što sad, možemo li i Prohorova uvrstiti na tu listu? No ono što je najvažnije – zakon može tragično zakomplicirati postignuti kompromis oko proturaketne obrane. U potpunosti je vjerojatno da će se Obama, koji je zakoračio u drugi mandat, složiti s prihvatljivom za Rusiju varijantom proturaketne obrane. No njegovi najljući protivnici na Kapitolu mogu postaviti fatalnu minu. Kako sad, Obama se dogovara s Putinom?! A zar Putin nije glavni prekršitelj ljudskih prava u Rusiji? Uvrstite ga na listu Magnitskog! To je teško ostvarivo, no ako se digne buka oko nekog skandala mogu se upropastiti svi diplomatski napori.   

Je li moguće ukinuti zakon?

Stephen Cohen: Kongresmeni su samoljubiv i ponosan narod. Jesu li u stanju priznati da su, prihvativši ovaj zakon, dopustili da se dogodi greška? Ne. Zato se bojim da će on ovdje ostati zauvijek. Njega će pokušati iskoristiti sve antiruske snage u Americi. Njega će pokušati iskoristiti opozicija u Rusiji. On će postati kamen spoticanja na putu popravljanja odnosa s Rusijom oko najvažnijih problema - borbe s međunarodnim terorizmom, trgovinom droge i ljudima. Predviđam pogoršanje odnosa između SAD-a i Rusije oko svih važnijih smjernica. Kamo to sve ide? Mislim da će Rusija samo dići ruke od Amerike. Zapravo je njoj samo jedna stvar bitna od SAD-a – to je garancija nuklearne bezopasnosti. A u svemu ostalom ona već odavno provodi neovisnu vanjsku politiku, uvršćujući vezu s Europom i Azijom. Mi smo živjeli odvojeno dugi period hladnog rata. Sad će nas ''zakon Magnitskog'' još više odvojiti.

Tekst je objavljen sa stranice ''GlasAmerike''