Odredima Aleksandra Nevskog u slavu

Fotografije ljubaznošću portala Ministarstva kulture RF, culture.ru.

Čudsko jezero je 5. travnja 1242. postalo grobnica brojnih križara koji su namjeravali zauzeti Novgorod. Taj događaj zadugo je zaustavio križarsku ekspanziju u pravcu sjeverozapadnih teritorija Rusije. Teutonski vitezovi Rusiji su predstavljali mnogo veću opasnost od Zlatne Horde. Batu-kan je u svojim pohodima opustošio mnoge kneževine, ali njegova silovita najezda ipak je bila privremena, jer namera nomadskih ratnika nije bila trajno se nastaniti na teritorijima koji ne obiluju pašnjacima, nego ruske kneževe učiniti njihovim vazalima.

Križarski pohodi imali su potpuno drugačiji karakter. Križari su u potpunosti asimilirali pokorene narode, o čemu svjedoči i sudbina pomorskih i polapskih Slavena. Zbog toga se mora priznati kako je Aleksandar Nevski u uspostavljanju dobrih odnosa sa Zlatnom Hordom bio dalekovidan, jer je taj potez omogućio njegovim potomcima skupiti snagu i stvoriti snažnu i centraliziranu rusku državu. Sasvim je drugačija bila sudbina teritorija kojima je vladao Danilo Galicki, suvremenik Aleksandra Nevskog. On je s europskim susjedima sklopio savez protiv Mongola, nakon čega su Litva i Poljska u potpunosti asimilirale te zapadne ruske teritorije.

Ruska pravoslavna crkva je za vrijeme mitropolita Makarija na Moskovskom saboru 1547. kanonizirala Aleksandra Nevskog kao blaženog kneza zbog zaštite pravoslavne vjere od strane intervencije.

Orden Aleksandra Nevskog jedina je nagrada koja je postojala i u Ruskom Carstvu i u SSSR-u i u Ruskoj Federaciji. Ovaj je orden uspostavljen 1725. na temelju ideje Petra Prvog, a obnovljen je 1942., i još uvijek se dodeljuje kao nagrada zapovjednicima koji su pokazali inicijativu u izboru pogodnog trenutka za iznenadan, odvažan i munjevit napad na neprijatelja te odnijeli veliku pobjedu s malim gubicima u vlastitim redovima.

Bitka na Čudskom jezeru uvrštena je u sve udžbenike vojne taktike. I povjesničari i vojni stručnjaci slažu se kako je to danas klasičan primjer vještog rukovođenja vojskom i djelovanja vojne formacije. Bitka se odigrala 18. travnja po novom kalendaru, i taj se datum u Rusiji svake godine obilježava kao Dan ratne slave. Centralna proslava održava se na uzvisini Sokoliha u Pskovu, na kojemu je 1993. podignut monumentalni spomenik Aleksandru Nevskom i ruskim odredima. Skulpturalna kompozicija od bronce i granita visoka je 30 metara, a teška preko 150 tona. Ona simbolizira jedinstvo i hrabrost naroda u borbi protiv neprijatelja, jedinstvo i nepodjeljenost ruske zemlje, kao i sabornost u kojoj su naši preci nalazili duhovnu snagu i oslonac. U sjevernom dijelu monumenta je za potrebe spomenika napravljena posebna podzemna galerija. Žiteljima Pskova Aleksandar Nevski ostao je u lijepom sjećanju ne samo zato što je protjerao iz njega križare, nego i zbog toga što je za građane pripremio kodeks normi administrativnog i kaznenog prava, koje su kasnije ušle u čuvenu Pskovsku sudsku povelju.

Podvig odreda Aleksandra Nevskog na Čudskom jezeru inspirirao je mnoge umjetnike. Najpoznatiji primjer je slavni film Sergeja Ejzenštejna iz 1938., za koji je glazbu napisao Sergej Prokofjev.

Originalni članak na culture.ru