Crkva ruže, čička i djeteline

Arhitektonska ideja crkve bila je da oživi atmosferu viktorijanske provincije. Izgrađena je u pseudogotskom stilu, s biforama i vitražima. Izvor: ITAR-TASS.

Arhitektonska ideja crkve bila je da oživi atmosferu viktorijanske provincije. Izgrađena je u pseudogotskom stilu, s biforama i vitražima. Izvor: ITAR-TASS.

Anglikanska Crkva Sv. Andreja već skoro 200 godina oživljava duh viktorijanske provincije u centru Moskve. Njezina divna akustika ovjekovječena je i na bezbrojnim „Melodijinim“ snimkama klasične glazbe.

Crkva svetog Andreja Prvozvanog jedina je prva anglikanska crkva u Rusiji i jedina u Moskvi.

Englezi su 1814. od izvjesnog zastavnika Naumova kupili parcelu i zgradu u kraju u kojemu se crkva danas nalazi. Zgrada je pretvorena u malu kapelu gdje su vršena bogoslužja. Tijekom 1870-ih postalo je očito da je sve brojnijoj engleskoj zajednici potrebna veća crkva, pa je njezina izgradnja započeta 1882. godine.

Crkvu je u pseudogotskom stilu, s biforama (uski prozor s lukom na vrhu i oknima razdvojenim stupom) i vitražima, projektirao engleski arhitekt Richard Knill Freeman. Zdanje je trebalo predstavljati paradigmu viktorijanske provincije. Vjeruje se da arhitekt nije čak niti došao u Moskvu da bi vodio izgradnju crkve, nego je samo pripremio finalni projekt i nacrte. U svakom slučaju, tipična engleska bazilika s četiri male kule u Moskvi je djelovala poprilično egzotično. To je glavni razlog što je ovo jedina građevina spomenutog arhitekta po kojoj je zapamćen.

Crkva je 1885. posvećena apostolu Andreju, zaštitniku Škotske, budući da su u 19. stoljeću većinu u britanskoj zajednici u Moskvi činili Škoti. O tome svjedoče i dvije skulpture anđela od terakote koje dočekuju posjetitelje na samom ulazu, a u rukama drže cvijet čička, čest simbol u škotskoj heraldici.

Anglikanska crkva u Moskvi je, pored svoje osnovne uloge – bogoslužja – istovremeno bila i središte društvenog života zajednice. Ovdje su se održavale diskusije, čuvao arhiv povijesnih rukopisa, u njoj se nalazila i knjižnica. Na vrhu kule parohijani su mogli iznajmiti i kovčežić namijenjen čuvanju vrijednih predmeta i dokumenata na posebno opremljenom tajnom mjestu. Crvena armija je 1917. izvršila eksproprijaciju svih predmeta iz ovog spremišta. Crkva je bila poznata po svojoj akustici i orguljama, koje nažalost nisu preživjele sovjetski period.

Tijekom Prvog svjetskog rata parohijani su osnovali vojnu bolnicu i organizirali besplatne obroke u Vaznesenjskoj ulici.

Tijekom Prvog svjetskog rata parohijani su osnovali vojnu bolnicu i organizirali besplatne obroke u Vaznesenjskoj ulici. Crkva je osjetila i Ruski građanski rat: oko nje su 1917. vođene borbe – s kule su boljševici pucali na trupe Privremene vlade prilikom njihovog pokušaja da dođu do zgrade Mossovjeta kroz okolne ulice. Tragovi metaka još uvijek se mogu vidjeti na kamenoj fasadi crkve. Tijekom 1920-ih i ova crkva je, poput mnogih hramova u Moskvi, bila zatvorena i pretvorena u stambenu zgradu s društvenim stanovima. Međutim, ovi stanovi nisu bili pogodni za život, jer je sjajna akustika onemogućavala bilo kakvu privatnost. Uzrok je svakako bio drveni svod crkve, tako dobro izgrađen da gotovo savršeno odbija zvučne valove.

Prema jednoj moskovskoj legendi, u crkvi su na tajnom mjestu ostale sačuvane orgulje, na kojima su Glenn Gould i drugi genijalni orguljaši tog vremena snimali svoje izvedbe. To nažalost nije istina.

Zato su krajem 1950-ih društveni stanovi izmješteni, a zgradu je počela koristiti „Melodija“, poznata sovjetska glazbena kuća za produkciju gramofonskih ploča. Ovo je zdanje bilo odlično mjesto za snimanje, pa su u crkvi održavani čak i koncerti simfonijskih orkestara. Prema jednoj moskovskoj legendi, u crkvi su na tajnom mjestu ostale sačuvane orgulje, na kojima su Glenn Gould i drugi genijalni orguljaši tog vremena snimali svoje izvedbe. Nažalost, to nije istina. Boljševici su ovaj instrument uništili 1920-ih i on do danas nije obnovljen. Parohijani su zato primorani zadovoljiti se zvukom električnih orgulja. Ipak, to im previše ne smeta, jer su vrlo kvalitetne.

Zgrada je 1994. vraćena anglikanskoj zajednici. Danas svake nedjelje oko 300 parohijana prisustvuje bogoslužju koje se vrši isključivo na engleskom. U crkvenim zgradama smješteni su i obrazovni centar, knjižnica, nedjeljna škola i Društvo anonimnih alkoholičara - ali samo za alkoholičare koji govore engleski. Osim toga, svakog četvrtka i nedjelje održavaju se dobrotvorni koncerti, a u njima sudjeluju i solisti Filharmonije i Boljšog teatra, europski orkestri i osvajači nagrada na međunarodnim natjecanjima.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće