Putovanje kroz povijest

Transsibirska magistrala jedna je od najstarijih željezničkih pruga Rusije. Izgradnja njene glavne dionice, dužine 7,5 tiusća km između Čeljabinska i Vladivostoka, trajala je od 1891. do 1916. Te godine, poslije završetka izgradnje mosta preko rijeke Amur pored grada Habarovska, otvoren je direktni putnički promet između Moskve i Vladivostoka. Prije toga su za taj pravac korištene dionice Kinesko-Istočne pruge, a putovanje u jednom pravcu trajalo je 16 dana.

Izgradnja ovako duge pruge za Rusku Imperiju bila je zaista važan događaj, a o tome svjedoči i činjenica da je na molitvi povodom početka izgradnje pruge prisustvovao osobno prijestolonasljednik Nikolaj Aleksandrovič, po nalogu Aleksandra III.

Za izgradnju Transsibirske željeznice bila su potrebna ogromna sredstva. Prema preliminarnim proračunima Odbora za izgradnju Sibirske željezničke pruge, troškovi su iznosili 350 milijuna rubalja u zlatu.

U završetak ovog grandioznog projekta, pored materijalnih sredstava, uloženi su i nevjerojatni ljudski napori. Izgradnja Transsibirske magistrale realizirana je u surovim prirodnim i klimatskim uvjetima. Gotovo na svim dionicama pruga je građena po nenaseljenim bespućima neprohodne tajge.

Transsibirska magistrala prelazi preko brojnih rijeka i jezera, uključujući Volgu, Irtiš, Ob, Jenisej i Amur. Svaki put radnici su morali podizati čvrste željezničke mostove. Posebno je teška bila dionica oko jezera Bajkal, gdje su se morale minirati stijene, probijati tuneli i graditi prateći objekti u klancima planinskih rijeka, koje se ulijevaju u Bajkal.

U završetak ovog grandioznog projekta, pored materijalnih sredstava, uloženi su i nevjerojatni ljudski napori. Izgradnja Transsibirske magistrale realizirana je u surovim prirodnim i klimatskim uvjetima. Gotovo na svim dionicama pruga je građena po nenaseljenim bespućima neprohodne tajge.

Svi radovi obavljani su ručno, uz primjenu primitivnih oruđa: sjekire, pile, lopate, motike i tački. Bez obzira na to, svake godine građeno je oko 500-600 km pruge.

Čim su vlakovi krenuli Transsibirskom magistralom, odmah je postalo jasno koliko veliku važnost ova pruga ima za razvoj gospodrastva i koliko ona doprinosi ubrzavanju i povećanju prometa robe. Ipak, kapacitet pruge nije bio dovoljan, posebno u vrijeme rata. Kasnije je brzina kretanja vlakova povećana, kolosijek je poboljšan i moderniziran, a privremeni drveni mostovi zamijenjeni su čvršćim i pouzdanijim.

 

Željeznički rekordi

Neki vlakovi i vagoni, koji putuju od prve do posljednje stanice „Transsiba“, teže statusu rekordera. Na primjer, do svibnja 2010. Transsibirskom prugom vozio je vlak na najdužoj relaciji na svijetu: od Harkova do Vladivostoka. Bio je to vlak br. 53/54. Njegova kompozicija prevaljivala je 9714 km pruge za 174 sati i 10 minuta. Sada on putuje do stanice Ufa, ali zadržani su vagoni u kojima nema presjedanja. Vagon u kojem se bez presjedanja prevaljuje najduža relacija na svijetu danas vozi od Kijeva do Vladivostoka i prelazi 10259 km za 187 sati i 50 minuta.

Vlakovi na liniji Moskva-Vladivostok kreću od Jaroslavske željezničke stanice u Moskvi, gdje su, kao i na odredištu, tj. u Vladivostoku, postavljeni posebni kilometarski stupovi s obilježenom duljinom magistrale: „0 km“ na jednom kraju i „9298 km“ na drugom.

Udaljenost od Moskve do Vladivostoka najbrže prelazi putnički vlak br. 1/2 „Rusija“, koji proputuje „Transsib“ za 146 sati, odnosno gotovo 7 dana i noći. Ovaj vlak u prosijeku godišnje prevozi 200 tisuća putnika te ga s pravom zovu „glavni vlak u zemlji“. Prva kompozicija na ovoj liniji puštena je u promet još za vrijeme izgradnje Transsibirske magistrale i osvajanja Sibira i Dalekog Istoka.

Bilo je to 1903. godine, kada magistrala još nije bila završena. Suvremeni vlak „Rusija“ krenuo je na svoje prvo putovanje 30. rujna 1966. Vagoni su više puta renovirani i bojani. Prvo su bili boje višnje s velikim metalnim slovima, zatim crvene, pa boje maline, zatim zelene, a počevši od 2000. za vagone vlaka „Rusija“ koriste se boje ruske zastave s obaveznim reljefnim Državnim grbom Ruske Federacije.

Tihooceanski grad Vladivostok (ruski Daleki Istok), krajnja stanica Transsibirske željeznice, udaljena od Moskve 9298 kilometara: mjesto u kojem je započela izgradnja pruge 1891. godine. Izvor: Lori / Legion Media.

 

Vlakovi na liniji Moskva-Vladivostok kreću od Jaroslavske željezničke stanice u Moskvi, gdje su, kao i na odredištu, tj. u Vladivostoku, postavljeni posebni kilometarski stupovi s obilježenom dužinom magistrale: „0 km“ na jednom kraju i „9298 km“ na drugom.

Što se tiče prijevoza tereta i tu Transsibirska magistrala ima veliki potencijal. Tehničke mogućnosti „Transsiba“ stalno se povećavaju. Na primjer, 2002. potpuno je elektrificirana dvokolosječna pruga. Danas „Transsib“ omogućava prijevoz 100 milijuna tona tereta godišnje.

Sva prava pridržana Ruskom vjesniku. Nijedan dio sadržaja na Ruskom vjesniku ne smije se umnažati ili prenositi u bilo kojem obliku i bilo kojim elektronskim, mehaničkim ili drugim putem bez navođenja direktnog linka.