Nebo Zemfire

Zemfira je rođena u gradu Ufi, u miješanoj baškirsko-tatarskoj obitelji učitelja povijesti i ljekarnice.

Već kada je bila predškolskog uzrasta Zemfira se počela zanimati za glazbu, a uz to se aktivno bavila i košarkom, jer je kao djevojčica bila prilično visoka. Početkom 1990. nije se više isticala po rastu (visoka je 172 cm), ali je postala kapetanicom ženske juniorske košarkaške reprezentacije Rusije. „Bila sam playmaker. Bila sam najniža, ali zato najvažnija“, rekla je pjevačica, dodavši da se ovim sportom bavila od trećeg razreda. Trener reprezentacije Jurij Maksimov prisjeća se: „Zemfira je zaista voljela košarku, bila je najbolja igračica i kapetanica ekipe. S njom smo 1990-1991. osvojili juniorsko prvenstvo Rusije i meni je, naravno, bilo malo krivo kad je odlučila napustiti sport.“

Istovremeno je Zemfira učila svirati gitaru i na ulici pjevala pjesme grupa „Kino“, „Akvarijum“, „Nautilus Pompilijus“, kao i Georgea Michaela i Freddieja Mercuryja.

Na završetku osnovne škole pred Zemfirom je bio vrlo težak izbor: glazba ili košarka. Djevojka je izabrala glazbu i odmah upisala drugi razred Škole umjetnosti u Ufi, smjer „estradni vokal“ te ga završila s crvenom diplomom (tj. s najvišim ocjenama). Po završetku školovanja pjevala je u restoranima uz pratnju saksofonista s kojim je zajedno išla u razred.

Početkom 1998. Zemfira okuplja grupu i naziva je svojim imenom „Zemfira“, a zatim se seli iz rodne Ufe u Moskvu. Grupa je napravila prve demo snimke, od kojih je jedna dospjela u ruke poznatom producentu Leonidu Burlakovu. Godinu dana kasnije, 1999., uz podršku samog Burlakova, kao i poznatog ruskog rokera Ilje Lagutenka i glazbenika njegove grupe „Mumij trol“, izlazi njen prvi album „Zemfira“ koji je odjeknuo kao bomba. Svaka pjesma s albuma postala je pravi hit, a album je prodan u fantastičnoj tiraži od 60 milijuna primjeraka.

Zemfira je od 1999. izdala pet studijskih albuma, od kojih je svaki bio događaj za medije i publiku: „Oprosti mi, moja ljubavi“ (2000), „Četrnaest tjedana tišine“ (2002), „Vendeta“ (2005), „Hvala“ (2007), "Z-sides" (2010). Pored toga, izdala je album B-strana s ranije objavljenih singlova i dva koncertna albuma.

Lirskim sadržajem svojih tekstova umjetnica je uspjela izraziti probleme cijele generacije. Časopis „Ogonjok“ 1999. nazvao je Zemfiru „prodornim glasom generacije“. Tijekom cijele njene karijere brojne kompozicije bile su na vrhu top-lista najslušanijih pjesama Rusije, na primjer „Arivederči“, „Tražila sam“, „Zastoj“, „Šetnja“, „Sudaramo se“, „Bez šanse“ i brojne druge.

Otkako je 1999. ušla u show-business, Zemfira je puno puta mijenjala svoj imidž, kao i manire na sceni i u komunikaciji s medijima. Njeno pojavljivanje u javnosti popraćeno je oštrim reakcijama medija, najčešće zbog Zemfirinih britkih, grubih, brzopletih i sarkastičnih odgovora na pitanja novinara.

Kada je posao u pitanju, svojstveni su joj perfekcionizam i sukobi s glazbenim producentima. Zbog toga je često ona sama producent svojih albuma. Zemfirin stil svrstava se u rock i pop-rock žanrove. U njenoj glazbi prepoznaje se utjecaj, kako gitarskog popa, tako i harmonije jazza i „bossa nove“.

Video: Zemfira: „Nebo Londona“

U ruskom udžbeniku povijesti za 9. razred, objavljenom 2004., u rubrici „Duhovni život“, Zemfira je spomenuta kao utemeljiteljica „potpuno drugačije“ glazbe za mlade (autor udžbenika je Aleksandar Danilov, profesor Moskovskog državnog pedagoškog sveučilišta). Ona je imala veliki utjecaj na razne slojeve mladih 2000-ih. U studenom 2010. časopis „Afiša“ uključio je njen debitantski album u popis „50 najboljih ruskih albuma svih vremena po izboru mladih glazbenika“, na kojoj je Zemfira zauzela peto mjesto. Rejting je sastavljen po mišljenju nekoliko desetaka mladih bendova Rusije. Na popisu se našao i album „Oprosti mi, moja ljubavi“ (43. mjesto).

Pjevačica je 2011. uvrštena u popis „Sto najutjecajnijih žena Rusije“, koji su sastavile radiostanica „Eho Moskve“, novinske agencije RIA „Novosti“ i „Interfaks“, i časopis „Ogonjok“.

U srpnju 2012. Zemfira je po drugi put surađivala s grupom „Queen“, sudjelujući u njihovom koncertu, održanom 3. srpnja u sportskom centru „Olimpijski“. Nastupila je također i 8. srpnja na rock festivalu „Invazija 2012“, na kojemu je bila headliner i svojim nastupom stavila točku na drugi dan festivala.

Osmog srpnja 2012. godine Zemfira je izjavila da više neće davati intervjue i zatvorila je svoju internet stranicu, objasnivši kako „prekida kontakte s vanjskim svijetom“ na neodređeno vrijeme zbog ljudi koji u društvenim mrežama pretresaju njen izgled, imidž i osobni život.