Više se ne isplati započinjati karijeru u Moskvi

U našim istraživanjima proučavamo visinu i strukturu osobnih prihoda i novčanih stimulacija u različitim sektorima gospodarstva ruskih regija. Prema dobivenim podacima, regionalni koeficijenti osobnih prihoda, ovisno o teritoriju, variraju između 81% u Sankt Peterburgu i 50% u Samari i Kazanju (vrijednost za Moskvu računa se kao 100%). To su prosječne vrijednosti gospodarstva u cjelini.

Na prvi pogled čini se da onaj tko želi zaraditi više, treba otići u Moskvu. Međutim, to nije uvijek tako jer razlika u prihodima ne zavisi samo od grada, nego i od gospodarstvene grane, stručne kvalifikacije i radnog iskustva, a ne treba zanemariti ni znatno veću cijenu stambenog prostora i potrošačke košare u prijestolnici.

Istraživali smo koliko se mladim stručnjacima bez radnog iskustva danas uopće isplati iz ruskih regija odlaziti u Moskvu te smo analizirali politiku ruskih kompanija prema mladim stručnjacima u prvoj polovini 2012. godine. Istraživanjem je obuhvaćeno 10 najvećih gradova Rusije: Moskva, Sankt Peterburg, Nižnji Novgorod, Samara, Kazanj, Krasnodar, Rostov na Donu, Ekaterinburg, Novosibirsk i Vladivostok. Anketa je provedena u 525 ruskih i stranih kompanija iz raznih sektora, u kojima je ispitano 80 tisuća radnika.

Zanimalo nas je kolika je visina plaće, postoji li i kolika je novčana stimulacija i socijalna pomoć, a također kakvi su planovi kompanije u pogledu broja zaposlenih. Pored toga, izračunati su regionalni koeficijenti osobnih prihoda u ruskim gradovima u odnosu na prethodni period, pri čemu je s posebnom pažnjom proučena politika kompanija prema mladim stručnjacima, kao i uvjeti koje im danas nude regionalni i moskovski poslodavci. Ispostavilo se da je razlika u primanjima mladih stručnjaka daleko manja od razlike u primanjima stručnjaka s radnim iskustvom, a to vrijedi za sve gradove, pa i za Moskvu.

Naime, pokazatelj osobnih prihoda mladih stručnjaka u Sankt Peterburgu samo malo je manji (za 5-10%) od moskovskog pokazatelja, dok je prosječna vrijednost osobnih prihoda u Sankt Peterburgu za 19% manja od moskovske. U Vladivostoku mladi zarađuju u prosijeku za 20-25% manje nego u Moskvi, dok regionalni koeficijent za Vladivostok iznosi 68%. Prihodi mladog stručnjaka u Novosibirsku manji su za 20-30%, a razina osobnih prihoda u prijestolnici Sibira iznosi 57% moskovske razine. U Samari su prihodi gotovo dvostruko manji od moskovskih, ali osobni prihodi mladih stručnjaka manji su za samo 30-35%.

Prema tome, ako se uzme u obzir koliko je skup život u Moskvi (gradski prijevoz, cijena odjeće i namirnica, najamnina stana), postaje očito da se odlazak u Moskvu na početku karijere jednostavno ne isplati. Bolje je da diplomanti regionalnih fakulteta stječu iskustvo i povećavaju stručnu osposobljenost u svom rodnom gradu, gdje su i kao studenti vjerojatno bili na praksi i gdje već imaju neke poslovne kontakte, a uz to ne moraju trošiti novac za rješavanje stambenog pitanja i skup život u prijestolnici.

Na primjer, ako mladi stručnjak unajmi stan u Moskvi, njegova ukupna zarada postaje manja od zarade njegovih kolega u regijama, ne računajući veće troškove za gradski prijevoz, telefon, komunalne usluge, hranu, zdravstvene usluge, odmor, itd.

Tako se ispostavlja da razlika između ruskih regija i Moskve u prihodima mladih stručnjaka danas više nije toliko velika kao prije nekoliko godina. U svakom slučaju, nije toliko velika da pokrije troškove najamnine stana, a ako je potrebno ulagati još i u dodatno obrazovanje ili planirati obitelj, onda nedostatak sredstava postaje tim očitiji. Međutim, što se tiče stručnjaka s radnim iskustvom, za njih je perspektiva zapošljavanja u Moskvi i dalje primamljiva, što nedvosmisleno potvrđuju regionalni koeficijenti osobnih prihoda.

Autor je rukovoditelj odjela za praktična istraživanja tržišta CASE. Originalni tekst na RBC Daily.