Planine

Kavkaz je zapravo planinski sustav; regija s takvim nazivom ne postoji u Ruskoj Federaciji. Kavkaske planine protežu se od Crnog mora do Kaspijskog jezera i doslovno razdvajaju Rusiju i Bliski istok. Najveći vrhovi su Elbrus (5600 metara) i Kazbek (5000 metara). Ove planine ne mogu se nazvati mladima i vremenom su se „poravnale“. Ovdje praktički nema potresa i nema živih vulkana. Kavkaz je kroz sva vremena bio važno odredište ne samo ruskih turista nego i znanstvenika: geologa, glaciologa, geofizičara i geografa.

Snijeg

Mnogi vrhovi uvijek su pokriveni snijegom. Ipak, najbolje je skijati se i baviti se snowbourdingom tijekom zime. Malo tko je spreman penjati se na visinu od 5000 metara da bi vidio snijeg tijekom leta. Također, na takvim visinama nema ni staza.

Rat

Gotovo da nema povijesnog razdoblja u kojemu se na Kavkazu nisu vodili ratovi. To je strateški jako važno područje zato što obuhvaća usko kopno između Crnog mora i Kaspijskog jezera i predstavlja jedan od dva puta, kojima se kopnom iz Europe može doći do Bliskog istoka. Pred trgovcima je uvijek bio izbor: da riskiraju i plove morem, da putuju preko Balkanskog poluotoka i Turske ili da se zapute - preko Kavkaza. Tijekom svoje povijesti Kavkaz je bio dio Ruskog Carstva, Krimskog Kanata, Osmanskog Carstva, Perzije ili se, pak, sastojao od mnoštva nezavisnih država. Tijekom cijelog 19. stoljeća na teritoriju Kavkaza vodile su se borbe za izlaz na Kaspijsko jezero. Jedino u sovjetsko vrijeme nije bilo nikakvih konflikata. Neki povjesničari tvrde da je to rezultat pravilne nacionalne politike SSSR-a, dok su drugi, nasuprot njima, uvjereni da je mir vladao zato što socijalistički režim kavkascima „nije davao da podignu glavu“, što je i dovelo do izuzetno napete situacije odmah poslije raspada SSSR-a.

Džigit

Džigiti su najvještiji jahači na Kavkazu. Vještina „džigitovka“ znači virtuozno upravljanje konjem i izvođenje raznih akrobacija u punom trku. „Džigitovka“ je prenesena u Europu i SAD početkom 20. stoljeća, a po njenom obrascu nastali su akrobatski jahački stilovi nazvani „vestern“ i „kozačko prebacivanje“ („Cossack vaulting“).

Gorštaci

U Rusiji postoje samo dvije regije u kojima žive narodi gorštačkog tipa: Kavkaz i Altaj. Gorštaci su nezavisni i temperamentni ljudi, koji imaju vlastita shvaćanja morala, moralnosti i časti i koji se čvrsto drže svojih životnih principa. Na primjer, za gorštaka je nezamislivo da uvrijedi ženu, a ako netko u prisustvu gorštaka dozvoli sebi da s nepoštovanjem govori o ljepšem spolu (naročito o rođakinji), za gorštaka je pitanje časti da natjera čovjeka da povuče svoje riječi ili da ga „nauči pameti“. Obiteljska struktura je uglavnom patrijarhalna. Mladi bespogovorno slušaju starije, a žene muškarce. Međutim, ljepši spol u potpunosti upravlja kućnim poslovima: kada se radi o uređenju doma ili dočekivanju gostiju, mišljenje muškaraca se jednostavno ne uzima u obzir.

Islam

Kavkaz je jedna od malobrojnih regija Rusije gdje je islam dominantna religija. Ova činjenica je mnogo puta služila kao povod za konflikte, uključujući i oružane.

Kuhinja

Bez obzira na to što je Kavkaz relativno malen teritorij, njegova kuhinja je jedinstvena i postala je jedna od najutjecajnijih u Rusiji. Za nju je karakteristična velika količina začinskog bilja i paprike.

Šašlik veoma podsjeća na to što u Hrvatskoj nazivaju ražnjići: marinirano meso na metalnim štapićima (koji se na Kakvazu nazivaju „šampuri“) pripremljeno na otvorenoj vatri. U klasičnoj varijanti, šašlik se obavezno pravi od janjetine, ali danas se sprema i od svinjetine, govedine, piletine, pa čak i ribe.

Hačapuri je kruh pečen sa sirom. Postoji mnogo vrsta hačapurija, a najrasprostranjeniji su klasični (sa sirom unutra), na adžarski način („čamčić“ sa sirom i jajetom u sredini) i na imeritinski način (dva sloja sira, unutra i odozgo).

Sacivi je jelo od piletine pirjane u umaku od oraha i nara. U klasičnoj varijanti ovo jelo se služi hladno.

Mamaliga je kaša od kukuruznog brašna s bijelim sirom. U nekim regijama ova se kaša sprema tako gusta da je sijeku nožem i jedu rukama. Upućeni u hrvatsku kuhinju će u ovome prepoznati - palentu.

Lobio je kuhani grah s umakom od oraha i mnogo začina.

Tkemali je kiselo-slatki umak od divljih šljiva. Postoje crvena i zelena varijanta.

Adžika je začin poznat i kao „abhaska sol“. Ipak, adžika nije samo sol: ovaj izuzetno jak i slan začin crvene boje sastoji se od soli, mljevena paprike, korijandera, kopra i peršina.

Dolma je jelo od mljevenog mesa s biljem, umotanog u listove vinove loze i pirjanog u vlastitom soku. Teško je ne primijetiti sličnost sa - sarmom.

Harčo je jaka i masna juha od janjećih kostiju.

Gostoprimstvo

Ovo je posebna crta karaktera kavkaskih gorštaka. U cijelom svijetu postoji tradicija dočekivanja gostiju, ali ovdje im se pridaje izuzetna pažnja. Ako dolazi gost, bit će nahranjen najboljim što ima u kući, čak i ako to bude posljednja ovca ili posljednji kilogram brašna.

Odmor

Čim je Kavkaz ušao u sastav Rusije postao je i mjesto za odmor, u početku samo za plemstvo, a kasnije i za sve slojeve stanovništva. Rusija je hladna zemlja, a Kavkaz je najjužnija i najtoplija regija. Pored kontinentalne klime europskog dijela Rusije i oštre kontinentalne, subpolarne i polarne klime Sibira i Dalekog istoka, suptropski klimatski pojas Kavkaza predstavlja pravi raj za one koji si ne mogu priuštiti dalja putovanja. Na tom malom prostoru postoje najraznovrsnije mogućnosti za odmor: dva mora, planine, doline, dobra kuhinja... Jedino što nedostaje je dobra infrastruktura. Za sada ovdje nema mnogo hotela, putova, skijaških staza i uređenih plaža. Međutim, lokalne vlasti obećavaju da će u najskorije vrijeme riješiti te probleme. Osim guvernera oblasti i republika iz tog dijela Rusije, ovim pitanjem zanimaju se i organizacije „Kupališta Sjevernog Kavkaza“ i „Udruženje za razvoj Sjevernog Kavkaza“.

Sva prava pridržana Ruskom vjesniku. Nijedan dio sadržaja na Ruskom vjesniku ne smije se umnažati ili prenositi u bilo kojem obliku i bilo kojim elektronskim, mehaničkim ili drugim putem bez navođenja direktnog linka.