Visoke nade dame s motkom

Početkom ove godine, mnogi komentatori predviđali su da će se ruska prvakinja u skoku motkom Elena Isinbaeva povući iz sporta zbog niza neprilika, prije svega zbog povreda i slabe forme. Međutim, Isinbaeva je sve iznenadila svojim povratkom u vrhunsku formu i, u svojoj 29. godini, ne samo da je usredotočena na nastavak karijere, već je usmjerila pogled na novi svjetski rekord i osvajanje još jedne zlatne medalje na Olimpijskim igrama u Londonu.

Jedno od najbolnijih sjećanja u karijeri Isinbaeve zagnjurivanje je lica u šake na Svjetskom prvenstvu u Berlinu 2009. nakon trećeg neuspješnog skoka. Oko nje su bili zbunjeni navijači, pokunjeni trener Vitalij Petrov (koji je trenirao i legendarnog Sergeja Bubku) i mnogo razočaranih. Poslije toga, na Svjetskom prvenstvu u Dohi 2010. nije uspjela osvojiti zlatnu medalju.

Navijači su se bili toliko naviknuli na njezinu vrhunsku formu da je samo pobjeda, bez obaranja rekorda, za njih bila razočaranje. A došlo je vrijeme kada je prestala čak i pobjeđivati.

Što je krenulo po krivu? Svakome je potreban odmor s vremena na vrijeme, ali izgleda da Isinbaevoj za povratak u formu treba više od odmora.

Kada je poslije Olimpijskih igara 2004, na kojima je osvojila zlatnu medalju, otpustila bivšeg trenera Evgenija Trofimova (s kojim je uspješno surađivala još od 1997.), to je bilo veliko iznenađenje za sve.

Isinbaeva je željela naučiti nove tehnike skoka pod rukovodstvom novog trenera Petrova. Angažirala je dva strana menadžera, koji su joj osigurali unosne ugovore. Tako se jednog dana počela natjecati, a već sljedećeg je žurila u udaljeni dio Kine, kako bi ispunila ugovorne obaveze, da bi već par dana kasnije morala na novu reklamnu turneju.

Seoba iz doma u Volgogradu u Monako (kako bi bila bliže mjestima u kojima se odvijaju atletska natjecanja) izgledala je kao razumna stvar. Tamo je mogla trenirati cijele godine pod azurno plavim nebom u neposrednoj blizini kuće. Ali, počeli su joj nedostajati prijatelji, sestre i roditelji, i nitko od drugih ruskih atletičara nije bio tu da joj pravi društvo. Međutim, da li je bilo opravdano nadati se da će Isinbaevoj, koja nije usamljenik po prirodi, trener Petrov moći nadomjestiti prijatelje i obitelj?

Ipak, pod rukovodstvom Petrova, Isinbaeva je usavršila novu skakačku tehniku. Kada je 2003. postavila svoj prvi svjetski rekord, visina je iznosila 4,82 metra. Kada je 2008. u Pekingu osvojila zlatnu medalju i ponovo postavila svjetski rekord, preskočila je 5,05 metara.

Međutim, uskoro su počele neprilike. Poslije Dohe 2010. izjavila je da je „odlučila uzeti neograničeni odmor“. Ni Isinbaeva ne može prkositi prirodi; i njeni mišići polako stare. Provodila je sve više vremena na raznim terapijama i propustila je nekoliko natjecanja. I pored nove, stabilne tehnike, Isinbaeva je prestala biti prijetnja za obaranje rekorda i prečka je sve češće počela padati.

Nakon posjete Volgogradu u proljeće 2011., Isinbaeva je odlučila da se ne vraća u Monako. Štoviše, počela je razmatrati i odlazak u sportsku mirovinu. Ipak, na Oproštajnu nedjelju telefonirala je starom treneru Trofimovu i zamolila ga da se nađu.

Trener je do tada već bio oprostio Isinbaevoj odluku da ga zamjeni i pratio je njezinu karijeru. Sreli su se u malom restoranu; uglavnom je pričala Isinbaeva, uz mnogo suza. Napustila je svoj dom u Monaku i željela je da Trofimov ponovo bude njezin trener; ako odbije, zauvijek će napustiti sport koji voli. Trofimov je shvatio da bi bila velika greška da okrene leđa tako talentiranoj atletičarki i obećao je da će razmisliti.

Osmog ožujka, na međunarodni dan žena, praznik koji je u Rusiji izuzetno popularan, Isinbaeva i njezini roditelji sjedili su u gostima kod Trofimova. Trener i atletičarka bili su razdvojeni pet godina, ali čovjek koji je od nje napravio mladu prvakinju vjerovao je da zna što joj nedostaje i što treba biti napravljeno da bi ponovo pronašla način da pobjeđuje.

Izgleda da Isinbaeva, kao i većina ljudi, ne može izdržati da dugo bude daleko od prijatelja i najvoljenijih. Jednog dana 2007., dok je još uvijek živjela u inozemstvu i izgledala sretno, pitao sam je da li su istinite glasine da će umjesto ruskog uzeti strano državljanstvo. Ona je pitanje shvatila kao veliku uvredu. „Nikad, ni za sto milijuna dolara“, procijedila je kroz usne. Ako postoji domoljub, onda je to Isinbaeva.

Poslije povratka u Rusiju, Isinbaeva je veoma naporno radila i počela se vraćati u formu. Iako nije uspjela osvojiti medalju na Svjetskom prvenstvu u Daegu (Južna Koreja), prošle godine, ove godine je u Stockholmu postavila novi svjetski rekord u dvorani s preskočenih 5,01 metara i osvojila zlatnu medalju na Svjetskom prvenstvu u Istambulu. Upravo je u Londonu 2005. Isinbaeva postala prva žena koja je uspjela preskočiti pet metara. Tko zna hoće li u tom gradu imati toliko uspjeha i ove godine? Imala je mnoge povrede i razočaranja. Neki ruski sportski komentatori prognoziraju joj zlato, što na nju samo vrši dodatan pritisak.

U međuvremenu pojavili su se mnogi snažni rivali, na primjer sjajna Britanka Holly Bleasdale, koja u svojoj dvadesetoj godini skače više nego Ruskinja u istom uzrastu. Bleasdale je nedavno u Lionu s preskočenih 4,87 metara oborila britanski rekord u dvorani, čime je postala druga svjetska skakačica motkom, poslije Isinbaeve.

Pokušat ću predvidjeti samo jednu stvar. Mislim da će Isinbaeva uzeti tri pokušaja u Londonu. Prvi skok s ružičastom motkom bit će zagrijavanje, izazov snažnijim rivalkama. Izaći će sa svojom plavom motkom kada ostane samo nekoliko najsnažnijih rivalki. I, ako takva bude volja božja, izaći će sa svojom zlatnom motkom kada dođe vrijeme da obori svjetski rekord.