Dnjepar je konverzija interkontinentalne balističke rakete R-36M (u različitim modifikacijama). Njenu upotrebu na tržištu nudi kompanija Kosmotrans, koja je svojevremeno osnovana u Moskvi po sporazumu između vlada Rusije i Ukrajine. Ove rakete su proizvedene u Dnjepropetrovsku (Ukrajina). S početkom 1990-ih se povlače iz upotrebe u vojsci, te su stoga preuređene za lansiranje satelita, isto uz neposredno sudjelovanje ukrajinskih poduzeća. Međutim, vojnopolitička kriza je unijela pometnju u međunarodnu svemirsku suradnju sa sudjelovanjem Rusije. Tako je postala nejasna i situacija s programom rakete-nosača Dnjepar.
Vojna raketa u mirnodopske svrhe
Ranije, u zimu 2015. godine, ruski predstavnici su najavili preispitivanje sudjelovanja Rusije u tom programu. Međutim, 23. srpnja je Ministarstvo obrane RF priopćilo da će lansiranja rakete-nosača Dnjepar biti nastavljena, a konverzijom rakete, tj. njenim preuređivanjem za upotrebu u civilne svrhe, bavit će se Državni raketni centar V. P. Makejev u uralskom gradu Miasu. Kompanija Kosmotrans od proljeća demantira tvrdnje da ima problema s raketom-nosačem Dnjepar, i štoviše, priopćava da od jeseni 2015. godine trebaju biti lansirana dva komunikacijska satelita američke kompanije Iridijum, a za 2016-2017. je planirano još pet lansiranja.
Rusija posjeduje nešto više od 60 interkontinentalnih balističkih raketa R-36M, koje do 2020. godine trebaju u potpunosti biti povučene iz arsenala, ukoliko rok njihove upotrebe još jednom ne bude produljen. Radi usporedbe, 1999-2015. godine su lansirane 22 rakete Dnjepar (21 uspješno lansiranje). Konkurencija među proizvođačima raketa raste u cijelom svijetu, pa i u Rusiji, ali raste i potreba za lansiranjem satelita u orbitu. Raketa-nosač Dnjepar u tom smislu zauzima vrlo važan segment tržišta. Pomoću nje je 2003-2012. lansirano 22% svih mikrosatelita (10-100 kg) i 18% svih nanosatelita (1-10 kg). Zasada su to najbolji pokazatelji u spomenutim segmentima, s tim što treba istaći vrlo visoku razinu pouzdanosti ove vrste raketa. Desetine sveučilišta i kompanija po cijelom svijetu danas rade na razvoju tehnologija za ovakve aparate, tako da se može prognozirati stabilan rast njihovog broja u sljedećim godinama.
Orijentacijska cijena jednog lansiranja Dnjepra varira između 24 i 30 milijuna američkih dolara. Ukoliko u dogledno vrijeme izbacivanje aparata u orbitu znatno ne pojeftini, ova raketa ima šanse da ostane u upotrebi sve do 2030-ih, jer je lansiranje satelita pomoću nje zapravo alternativa za njenu reciklažu.
 |
| Ruske strateške podmornice vratile se bojnom dežurstvu |
Privremena zamjena za Angaru
Međutim, izuzimanje ukrajinske strane iz ovog projekta i povjeravanje konvertiranja rakete R-36M Državnom raketnom centru V. P. Makejev podrazumijeva određene napore i rizike, jer spomenuto poduzeće treba konvertirati raketu koja mu nije bliska, i to treba uraditi u određenom roku.
Potrebno je doraditi i sistem upravljanja raketom (to obavlja harkovska kompanija Hatron), ali je u tom pogledu kompanija već obavila svoj dio posla za predstojeće jesenje lansiranje Iridijumovih satelita. U Rusiji postoje bar 4 kompanije koje se bave elektronikom svemirske tehnike (među njima su Centralna znanstveno-proizvodna korporacija Lenjinac, Znanstveno-proizvodni centar za automatiku i proizvodnju uređaja N. A. Piljugin i dr.). Ali i za njih će, u slučaju konačnog odustajanja od kooperacije s ukrajinskim partnerima, rad s raketom-nosačem Dnjepar biti problematičan, jer nitko od njih nije predvidio takvu vrstu posla, niti ju je uključio u svoj proizvodni plan.
Bilo kako bilo, za 2015-2017. je najavljeno šest lansiranja, i ona moraju biti izvršena neovisno o poteškoćama na koje će se naići, jer je u pitanju reputacija Rusije kao vršitelja usluga u svemirskoj sferi. A ubuduće će se rusko rukovodstvo svakako pozabaviti usavršavanjem i minimalizacijom troškova rakete-nosača Angara, koja bi mogla zamijeniti Dnjepar.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
